Najskuplja greška kod izvedbe bunara nije dubina nego pogrešno odabrana točka. Kad se buši nasumično, u najboljem slučaju dobivate slabiji izdašnost, a u najgorem suhu bušotinu koju ćete platiti u cijelosti.
Geologija je važnija od površine parcele
U kontinentalnoj Hrvatskoj vodonosni slojevi obično su vezani uz šljunkovite i pjeskovite naslage riječnih terasa. U Posavini i Podravini prvi izdašan sloj često je na 8–25 m, dok u zagorskim brežuljcima treba ići dublje i računati na glinovite međuslojeve. Prije izlaska uvijek provjerimo javne hidrogeološke karte i podatke o postojećim bunarima u krugu od 500 m.
Obavezne udaljenosti
Bunar mora biti minimalno 15 m udaljen od septičke jame, 10 m od gnojišta i stočnih nastambi te 3 m od granice parcele. Poštivanje tih udaljenosti nije samo formalnost — najčešći uzrok mikrobiološke neispravnosti vode je upravo preblizu smješten upojni bunar.
Pristup mehanizaciji
Bušaća garnitura treba prolaz širine oko 2,5 m i ravnu površinu 4×4 m. Kad je lokacija dostupna samo preko uređenog vrta, često je jeftinije pomaknuti točku deset metara nego kasnije sanirati oštećenja krajobraza.
Probno bušenje kao osiguranje
Za veće investicije preporučujemo istražnu bušotinu manjeg promjera. Košta znatno manje od pune izvedbe, a daje stvarni profil slojeva i procjenu izdašnosti prije nego što donesete konačnu odluku.